Pravo na stan

Pravo na stan stambeno naselje Podbrežje u izgradnji, Zagreb

Stambene politike i pravo na stan jedna su od glavnih tematskih područja rada Prava na grad gdje se istraživanjem, kampanjama i direktnom podrškom stanarima borimo za poboljšanje stanarskih prava i prava na stan kao temeljnog socio-ekonomskog prava

Adresirajući krizu stanovanja u Hrvatskoj gdje je u posljednjih dvadesetak godina zaduživanje postalo jedini način rješavanja stambenog statusa, Pravo na grad se bavi sveobuhvatnim istraživanjem stambenih politika kako bi adresirali rastuću nejednakost u društvu. Kao rezultat privatizacije stambenog fonda, većim dijelom sagrađenog u Jugoslaviji kao društveno vlasništvo, 90-ih godina transformiranjem stambenog prava u privatno vlasništvo država nije pružila zaštitne i regulativne mjere koje bi stanare zaštitilo od naglog udara tržišta.  

Na taj način nakon 1991. nestaju sve relevantne institucije stambenih prava, a stambeni prostor uživa zaštitu samo kroz princip neprikosnovenosti privatnog vlasništva. Zaštićeni najam, kao jedino preostalo stambeno pravo prelazi u domenu socijalne skrbi. Javni se stanovi tako preko centara za socijalnu skrb daju u najam po simboličkim cijenama od oko dvije i pol kune po kvadratnom metru, a ovo pravo može ostvariti samo mali broj doista najugroženijih. Uz još pokoju mjeru za zaštićene najmoprimce, na ovaj je način u Hrvatskoj stambeno zbrinuto tek 2% kućanstava dok, za usporedbu, u javnim stanovima zemalja EU15 živi njih 15%.

Pritom podaci koje pružaju državne institucije uglavnom ne pokrivaju sve oblike stambenih statusa i ne sagledavaju cjelokupnu problematiku stanovanja, na što najbolje upućuje državni program poticane stanogradnje (POS), kao tek parcijalna mjera za stambeno zbrinjavanje, a zapravo mjera za ostvarivanje vlasništva nad nekretninom koja nije dostupna svim socijalnim skupinama, već samo kreditno sposobnima. Zato u Pravu na grad vlastitim istraživanjem i analizom podataka sagledavamo stambenu krizu te zagovaramo mjere i aktivnosti kojima bi se omogućio kvalitetan zakonodavni okvir za regulaciju stambenih prava.

U tom pogledu smo 2019. godine koordinirali europsku kampanju Europske građanske inicijative Housing for all u Hrvatskoj, čime je prikupljenoi preko milijun potpisa na razini Europske unije kako bi potaknuli promjenu stambene politike u državama članicama.

Nakon nekoliko godina organiziranja programa i kampanja na temu stambenog pitanja u Hrvatskoj, Pravo na grad u 2020. godini izdalo je knjigu “Stambene politike u službi društvenih i prostornih (ne)jednakosti” čime su istraživanja o stambenim politikama na primjeru Zagreba prikazana na jednom mjestu.

Kako bi adresirali prekarne podstanarske statuse u kojem mnogi stanovnici žive, organizirali smo direktnu podršku podstanarima putem radionica za podstanare na kojima smo informirali korisnike o njihovim pravima, koji, iako u mnogočemu manjkav, Zakon o najmu stanova ipak pruža, a čega mnogi podstanari nisu svjesni. Svakodevna podrška omogućena je putem Facebook grupe Podstanari za podstanare gdje se stanari mogu obratiti sa svojim problemima i nedoumicama vezanima za stanarski status.

Temeljem iskustva sa radionica, i analizom različitih ugovora i zakonodavnog okvira, 2021. godine izdali smo Priručnik za podstanare koji sažima sve bitne informacije koje reguliraju podstanarski status. Uz Priručnik priložili smo i idealni podstanarski ugovor koji se može koristiti kao predložak za pravedno i regulirano uspostavljanje odnosa između podstanara i najmodavca.

Navedenim aktivnostima, posljednjih godina postali smo vodeća organizacija za stambena prava te se razvijanjem istraživačkih projekata na temu stambenih politika nastavljamo baviti javnim politikama za zaštitu socijalnih i ekonomskih prava u Hrvatskoj. Budući da su one nedovoljno dobro razvijene i neadekvatno se provode, rezultat je da su prava brojnih društvenih skupina nedovoljno zaštićena u praksi, a nejednakosti velike.

Svjesni takve izrazito nepovoljne situacije za brojne stanovnike, a naročito socijalno najugroženije, zagovaramo izmjenu lošeg zakonodavnog okvira u području stambenih prava, te kvalitetnu regulaciju stambenih odnosa i prava, kao i kvalitetnih i mjerodavnih socijalnih politika putem široko dostupnih javno-najamnih stanova kao i novih oblika kolektivnog stanovanja.