Radionice čitanja i tumačenja glavnog prostornog plana Grada Zagreba dio su informativno-edukativnog djelovanja Prava na grad kojim se građane upoznaje sa strukturom sudionika i zakonskim okvirom procesa odlučivanja u prostornom planiranju čime bi se olakšalo razumijevanje službenih dokumenata. Cilj radionica bio je informirati zainteresirane građane što je GUP i što je njime definirano, kako ga čitati i tumačiti te što donosi za pojedinačni kvart, kao i ponuditi alate potrebne za oblikovanje komentara ili primjedbe i informirati građane kojim tijelima javne uprave ih uputiti, te raspraviti zašto je bitno uključiti se u procese prostornog planiranja pojedine zajednice. Na radionici je građanima predstavljeno i kako umjesto dokumenata i karata priloženih GUP-u, objavljenih na mrežnim stranicama Grada, koristiti jednostavniji i intuitivniji Geoportal za njihovo iščitavanje. Naglašen je i problem GUP-a kao općeg plana prevelike detaljnosti i ekstenzivnosti koji se oslanja na hijerarhijski strukturiranu paradigmu planiranja koja se danas ne primjenjuje niti postoji sustav koji bi je provodio, a bilo bi ga moguće riješiti uvođenjem izrade “međuplana” koji bi ga rasteretio. Na radionici je navedeno da njegove česte izmjene nisu problematične same po sebi jer se njima unose novi prijedlozi prema izmijenjenim potrebama građana, no problem je to što se izmjene najčešće donose prema potrebama privatnih investitora i krupnog kapitala, koji, čini se, imaju najveći utjecaj na provođenje politika u Gradu. Upravo tome služe nelogične kategorije “iznimke urbanih pravila” i “gradski projekti”. Osim toga, ukazalo se na neadekvatnu, tek savjetodavnu, ulogu vijeća gradskih četvrti i potrebu da se komunikacija spusti na kvartove jer u ovoj situaciji stanovnici i krajnji korisnici tih prostora imaju najmanju i gotovo zanemarivu ulogu pri oblikovanju svog životnog prostora. Na radionici na Trešnjevci je zabilježeno da su visok odaziv građana, kao i brojna postavljena pitanja pokazali ne samo visok interes zajednice za rješavanje problema u njihovoj neposrednoj okolini, već i očitu potrebu za ovakvim i sličnim događanjima.
Ovaj modul radionica odgovara onom obliku djelovanja arhitekta i urbanista nekad zaposlenih u urbanističkim institucijama, a koji na terenu komuniciraju i tumače procedure i tekuće procese u prostornom planiranju zainteresiranim građanima, analizirajući kako tretiraju konkretne slučajeve. U tumačenju postojećih procedura arhitekti u ovom slučaju ovih radionica građane detaljno informiraju o mogućnostima participacije unutar postojećeg zakonskog okvira, no zanimljivo je da im pružaju i kritički uvid u nedostatke sustava planiranja u ovom obliku.
