Margit Mayer: Proturje─Źja urbanog aktivizma u kontekstu neoliberalizacije

Moje izlaganje bavi se aktualnim procesima koji nas tjeraju da iznova promislimo urbane dru┼ítvene pokrete i teorijske pristupe pomo─çu kojih ih obja┼ínjavamo. U tu svrhu predla┼żem kontekstualiziranu analizu koja ─çe te pokrete objasniti unutar specifi─Źnog geopoliti─Źkog konteksta postupno evoluiraju─çeg vladaju─çeg re┼żima – neoliberalnog projekta – i njegove adaptivne reinvencije od po─Źetka krize, koja razli─Źite dijelove urbanih pokreta postavlja na razli─Źite strate┼íke pozicije, dovode─çi ih ─Źesto u me─Ĺusobna proturje─Źja. Stoga ─çu najprije govoriti o

  1. specifi─Źnostima neoliberalnog urbanizma,

  2. osobito o dvjema skupinama strategija kojima gradovi (gradski politi─Źari i njihovi saveznici-investitori) odgovaraju na krizu,
  3. na─Źinima na koje su urbani pokreti pogo─Ĺeni tom situacijom, kako na nju reagiraju i kako na njih utje─Źu ti procesi i politike restrukturiranja, te o

  4. napetosti izme─Ĺu razli─Źito pozicioniranih pokreta koja predstavlja izazov ┼żeli li se nadi─çi puko podno┼íenje takve situacije.*

Ad 1:

Gradovi i gradska uprava igraju klju─Źnu ulogu u neoliberalizacijskim procesima regulatorne kreativne destrukcije (usp. Brenner i Theodore 2002). Budu─çi da su gradovi imali sredi┼ínju ulogu u fordisti─Źko-keynesovskim sustavima proizvodnje, reprodukcije i preraspodjele, oni su postali glavna popri┼íta neoliberalnih rollback-strategija. Zatim ih je njihova strate┼íka va┼żnost kao mjesta inovacije i rasta te prostora devolucije javne uprave postavila na ─Źelo neoliberalnih rollout-programa.1

Kao rezultat toga oni sada funkcioniraju istovremeno kao:

  • mjesta regulatornih ÔÇ×problemaÔÇť (od siroma┼ítva, kriminala i nezaposlenosti do koncentracije neformalnih ekonomija),
  • mjesta potencijalnih regulatornih ÔÇ×rje┼íenjaÔÇť (gdje se razvijaju i testiraju prototipovi novih politika, koji ─çe se, budu li u─Źinkoviti, primjenjivati ┼íirom svijeta),
  • mjesta proturje─Źja, sukoba i otpora takvim projektima/ÔÇťrje┼íenjimaÔÇť ÔÇô odnosno svega onoga na ┼íto dru┼ítveni pokreti reagiraju i oko ─Źega se anga┼żiraju, o ─Źemu ─çu govoriti u drugom dijelu izlaganja.

Ne zaustavljaju─çi se na ranijim fazama neoliberalizacije (H├ąkan Th├Ârn nas je podsjetio na rollback, rollout i globalizaciju urbanizacije kroz integraciju financijskih tr┼żi┼íta kako bi se zadu┼żivanjem financirao urbani razvoj ┼íirom svijeta ne bi li se time potaknuo novi rast), pre─çi ─çu izravno na najnoviju, aktualnu fazu neoliberalizacije, koja je karakteristi─Źna po devoluiranom obliku ekstremnih fiskalnih ograni─Źenja koja se prenose na ni┼że razine upravljanja unutar nacionalne dr┼żave.

─îetiri obilje┼żja suvremenih oblika neoliberalnog urbanizma, ─Źetiri na─Źina na koje se autori urbanih politika nastoje uhvatiti u ko┼ítac s nuspojavama krize relevantna su u na┼íem kontekstu za razumijevanje dinamike dru┼ítvenih pokreta, budu─çi da ta obilje┼żja vidim kao podlogu razli─Źitih suvremenih sukoba i borbi:U pogledu dominantne politi─Źke strategije neoliberalni urbanizam je na ovoj kriti─Źnoj to─Źki jo┼í uvijek obilje┼żen te┼żnjom za rastom kao prioritetom i gradski menad┼żeri jo┼í uvijek koriste razne oblike urbanih spektakala i brendovskih doga─Ĺaja kako bi ubrzali priljev investicija u grad. U gradovima koji ┼żivotare mo┼żda ─çe se odlu─Źiti prete┼żno za simboli─Źne i jeftinije oblike festivalizacije, nastoje─çi prona─çi ekonomi─Źne na─Źine da privuku ÔÇ×kreativceÔÇť koji ─çe im pomo─çi da u kulturnom pogledu unaprijede svoj brend kako bi se bolje pozicionirali u me─Ĺugradskoj konkurenciji. Jeftiniji na─Źini da se to postigne uklju─Źuju poticaj otvaranju kafi─ça, no kreatori politika tako─Ĺer su u potrazi za inovativnim, osobito kulturnom predvo─Ĺenim na─Źinima mobilizacije gradskog prostora za (neobuzdani) rast. Takve strategije rasta ─Źesto koriste ili ugra─Ĺuju alternativne pokrete kao elemente unapre─Ĺivanja u ÔÇ×kreativni gradÔÇť ÔÇô te pritom dodatno dislociraju ili marginaliziraju skupine kojima nedostaju takvi simboli─Źni kulturni resursi.U pogledu tipa upravljanja gradovi usvajaju poduzetni─Źke oblike upravljanja na sve ve─çem broju podru─Źja gradske politike: koriste poslovne modele i privatizirane oblike upravljanja, sve ─Źe┼í─çe ih upotpunjuju─çi sve intenzivnijim natjecanjem za (┼ípekulantske) investicije.2 To podrazumijeva vi┼íe delegiranih poslova i pomak prema projektnim poduhvatima i poduhvatima s jednom zada─çom kod kojih gradona─Źelnici i njihovi partneri iz poslovnog sektora (─Źesto zaobilaze─çi javnu gradsku upravu) uspostavljaju posebne agencije koje imaju za cilj iznijeti inicijative usredoto─Źene na specifi─Źne i konkretne rezultate, kao ┼íto je privla─Źenje odre─Ĺenog doga─Ĺaja ili razvoj odre─Ĺenog dijela grada. U tom pomaku prema neformalnim oblicima politi─Źkog procesa globalnideveloperi i me─Ĺunarodni investitori dobili su jo┼í va┼żniju ulogu. Mno┼żenje sivih i privatnih formi uprave ima za posljedicu to da se procvali tehnokratski sloj privatnog sektora, koji se nekada uglavnom nalazio unutar javnog sektora, sada sve vi┼íe mobilizira u slu┼żbi izrazito partikularnih interesa. Takve strategije povod su raznovrsnim borbama oko (sve ve─çe odsutnosti) reprezentativne demokracije.

  1. ┼áto se ti─Źe odnosa javnog i privatnog, tu dolazi do sve ve─çe privatizacije usluga (od javnog prijevoza i komunalnih slu┼żbi do socijalnog stanovanja; osobito se restrukturiraju i re-(ili dez-)organiziraju socijalno orijentirane ustanove javnog sektora [usp. Hodkinson 20123]). Intenzivnija privatizacija jednako poga─Ĺa i prostor, budu─çi da se stvara sve vi┼íe privatnih prostora namijenjenih elitnoj potro┼ínji, dok privatizacija drugih (javnih) povr┼íina, kao ┼íto su trgovinski centri ili ┼żeljezni─Źke stanice,4 zna─Źi ograni─Źavanje pristupa i/ili poskupljenje kori┼ítenja zajedni─Źke infrastrukture. Ove strategije ogra─Ĺivanja potaknule su ─Źitav spektar borbi, od prosvjeda protiv povi┼íenja najamnine preko zauzimanja dru┼ítvenih centara do gerilskih akcija u polujavnim, privatiziranim prostorima nadzora i potro┼ínje.5
  2. Naposljetku, neoliberalni instrumentarij za suo─Źavanje sa socijalnom polarizacijom, koji se ÔÇô u fazi rollouta ÔÇô sastojao od programa namijenjenih odre─Ĺenom podru─Źju (kao ┼íto je Quartiersmanagement / Soziale Stadt u Njema─Źkoj) kojima je svrha bila zaustaviti pretpostavljene spirale propadanja u ÔÇ×ugro┼żenimÔÇť ─Źetvrtima pomo─çu mje┼íavine aktivacijskih i revitalizacijskih programa, sve ─Źe┼í─çe se zamjenjuje novom strategijom: program ÔÇ×Soziale StadtÔÇť ozbiljno je reduciran, a umjesto njega sada imamo dvosmjernu politiku koja se sastoji s jedne strane od manje ili vi┼íe eksplicitnih politika premje┼ítanja, kojima se siroma┼íni i ÔÇ×nepodobniÔÇť guraju na periferiju grada ili u nevidljive pukotine bijede unutar gradskih zidina,6 a s druge strane od skupa benignijih programa kojima gradovi nastoje nadopuniti svoja nastojanja da privuku rast, investitore, kreativne profesionalce i turiste. Najpopularniji me─Ĺu njima su veliki nekretninski projekti i spektakli kao ┼íto su vrtni sajmovi i projekti urbane obnove po njema─Źkom modelu International Building Exhibition-a, koji se, zanimljivo, pokre─çu u nekada periferijskim/zapu┼ítenim dijelovima grada kako bi ih se unaprijedilo (primjer je hambur┼íki Wilhelmsburg, koji je nekada bio ─Źetvrt socijalnog stanovanja, a sada je mjesto eksperimentalnih projekata urbane obnove i me─Ĺunarodnih vrtnih sajmova; danas se i u Bronxu grade luksuzni hoteli!). Dio tog benignog skupa program├ó su i nove politike koje podupiru poduzetni┼ítvo imigranata u neformalnom sektoru, a kao dio novih integracijskih strategija zasnovanih na raznolikosti.

Ad 2: Politike kreativnog grada i urbanizam politika štednje

Iako svi ovi instrumenti i politike utje─Źu na dru┼ítvene pokrete ÔÇô dok su neki direktan povod prosvjedima, drugi su to na─Źinom na koji oblikuju strukturu politi─Źkih mogu─çnosti ÔÇô ┼żelim se usredoto─Źiti osobito na dva skupa politika koji su osobito va┼żni zbog svojih proturje─Źnih u─Źinaka na dru┼ítvene pokrete.

Prvi skup politika, koji se razvio kao sve popularnija strategija rasta i kao dio benignih strategija koje se bave nekada marginaliziranim urbanim podru─Źjima (vidi Ad 1 i Ad 4), mo┼że se sa┼żeto nazvati ÔÇ×politikama kreativnog gradaÔÇť ÔÇô koje ─Źine bitan dio neprestano sve ┼íirih strategija gentrifikacije i drugih politika kojima je cilj privu─çi kreativne privredne grane i ÔÇ×kreativne klaseÔÇť, kao i turiste, a time, kako se nadaju, i investitore. Specifi─Źnost politika kreativnog grada je u tome ┼íto one tako─Ĺer stvaraju poticajnu sredinu za procvat alternativnih miljea i proizvo─Ĺa─Źa (sub)kulture.

Drugi skup politika mogao bi se sa┼żeto nazvati ÔÇ×urbanizmom ┼ítednjeÔÇť: on uklju─Źuje mjere ┼ítednje te sve intenzivniju represiju i kriminalizaciju nepo┼żeljnih uporaba grada. No, budu─çi da novije mjere ┼ítednje ne poga─Ĺaju samo one koji su ve─ç u zakinutoj poziciji, nego sve vi┼íe i mlade, studente i druge segmente srednje klase, represivna strana neoliberalnog urbanizma je ne┼íto ┼íto na svojoj ko┼żi osje─ça sve ve─çi broj ljudi.

Moja je argumentacija da je me─Ĺuigra tih dviju tendencija u korijenu razjedinjene strukture dana┼ínjeg urbanog aktivizma. Neki od tih pokreta nastoje povezati tu razjedinjenost pod nazivnikom ÔÇ×pravo na gradÔÇť s raznolikim uspjehom, o ─Źemu ─çu govoriti u zadnjem dijelu izlaganja.7

Kao prvo, pogled na svaki od njih izbliza:

Gradski menad┼żeri danas su izrazito zaljubljeni u politike kreativnog grada. Oni nastoje iskoristiti kulturno usmjereni ekonomski i urbani razvoj te kulturnu revitalizaciju kao strategiju kojom ─çe unaprijediti vlastiti brend i pobolj┼íati svoju (globalnu) sliku. U tu svrhu sa ┼żarom ─çe se baciti ─Źak i na supkulture, gdje god one iznikle, kako bi ih upregnuli kao karakteristi─Źne lokalne vrijednosti i stekli kompetitivnu prednost u me─Ĺugradskom suparni┼ítvu. Tako su sredine s bogatom glazbenom scenom i hip ─Źetvrtima punih klubova i barova koji kao da su preneseni s pla┼ża postale klju─Źni element u slu┼żbenom diskursima urbanog marketinga (kao, na primjer, u Berlinu: usp. Scharenberg/Bader 2009: 331). Takve pseudoartisti─Źke sredine mogu se koristiti i u svrhu pacifikacije, budu─çi da ih mediji i politi─Źari hu┼íkaju protiv politiziranijih ili radikalnijih pokreta, kao ┼íto se, na primjer, Oakland Art Murmur okrenuo protiv pokreta Oakland Occupy.8

To tako─Ĺer podrazumijeva novi tip integracijskih politika namijenjenih imigrantima, koje se vi┼íe ne definira kao obilje┼żene raznim nedostacima, nego se prepoznaje poduzetni─Źki potencijal imigrantskih zajednica. Nekada┼ínja keynesovska patrijarhalna politika multikulturalizma ─Źak je i u ve─çini njema─Źkih gradova napu┼ítena u korist koncepta postnacionalne raznolikosti, koji cijeni ÔÇ×zemaljsko osobljeÔÇť globalizacije (a ne samo globalno mobilne poslovne elite) kao specifi─Źne lokalne faktore, kao dokaz o kulturnom kozmopolitstvu, koje se sada definira kao preduvjet ekonomske kreativnosti i blagostanja (usp. Rodatz 2012).9

U toj revalorizaciji lokalno specifi─Źnih aduta nisu odjednom na cijeni dobile samo neslu┼żbene ekonomske aktivnosti imigranata i kulturni miljei umjetnika i drugih ÔÇ×kreativacaÔÇť, nego su i radikalni skvotovi i samoupravni socijalni centri poprimili dvosmislenu ulogu kao ne┼íto ┼íto ─Źini urbani prostor atraktivnim. Aktivisti supkulture i kontrakulture pune takva mjesta kulturnim kapitalom, koji investitori zatim transformiraju u ekonomski kapital u okviru politike za ÔÇ×kreativan gradÔÇť. Lukavi gradski slu┼żbenici i kapital (osobito onaj vezan uz nekretnine) sada koriste nekada zaposjednute zgrade, otvorene prostore i druge ÔÇ×biotopeÔÇť, koje su umjetnici u─Źinili zanimljivima ili su ih anarhisti popularizirali, kao adute u brendiranju, koji pridonose slici ÔÇ×cool gradaÔÇť ili ÔÇ×mjesta gdje se ne┼íto doga─ĹaÔÇť.

Takva otima─Źina ne doga─Ĺa se samo u kulturnom brendiranju i unapre─Ĺivanju. Catharina Th├Ârn skrenula mi je pozornost na ┼ívedske gradove koji koriste specifi─Źne ekolo┼íke prakse kako bi na tr┼żi┼ítu plasirale svoje gentrifikacijske projekte. Stockholm je, na primjer, inkorporirao City Soil, pokret urbanog vrtlarstva, u projekt s najboljim praksama odr┼żivog ┼żivljenja, stanovanjem u skladu s okoli┼íem i stanovnicima koji ekolo┼íki uzgajaju ili nabavljaju hranu. Dakako, uvijek su to bijelci, ekolo┼íki osvije┼íteni novi gra─Ĺani iz srednje klase koje privla─Źe takvi razvojni projekti, iako se njima naposljetku dislociraju raniji stanovnici, pripadnici industrijske radni─Źke klase ili imigranti.

Na mnogim su mjestima gradska uprava i akteri urbanog razvoja po─Źeli institucionalizirati kori┼ítenje razli─Źitih kontrakulturnih i alternativnih aktera u vlastite svrhe. Mnogi su njema─Źki gradovi, na primjer, pokrenuli programe koji izri─Źito nude umjetnicima i kreativnim radnicima privremeno kori┼ítenje praznih prostora dok se ne prona─Ĺu investitori koji ─çe ih prenamijeniti (Colomb 2012), dok su nizozemski gradovi pokrenuli takozvanu politiku ÔÇ×inkubatoraÔÇť kako bi se ÔÇ×odr┼żale i obnovile kulturne funkcije koje su nekada vr┼íili veliki skvotoviÔÇť (Owens 2008: 54).

Sve u svemu, te politike kreativnog grada od koristi su i praznim gradskim blagajnama i neizvjesnoj egzistenciji kreativnih djelatnika ili drugih skupina ─Źiji se talenti/vrijednosti mogu upregnuti za kulturno unapre─Ĺenje grada, a sami ne mogu platiti visoke najamnine sredi┼ínjeg gradskog prostora. Iako su po tome pozitivne, takve politike tako─Ĺer prigrabljuju znanje pokreta, iskustvo civilnog dru┼ítva i strategije pre┼żivljavanja siroma┼ínih u svrhu urbanog restrukturiranja i ogra─Ĺivanja.

Tako mo┼żemo zaklju─Źiti da je prisvajanje praksi i na─Źela koje su politike glavne struje izop─çile i odbacile, kao ┼íto su autonomno upravljanje, samoozbiljenje i svi drugi oblici nekonvencionalne ili buntovne kreativnosti, postali ne samo lak┼íe izvediva, nego i generativna snaga dana┼ínjih neoliberalnih gradova. U tom procesu ta na─Źela gube provokativnu snagu koju su nekada imala u kontekstu despotskog keynesovskog grada. U dana┼ínjem neoliberalnom urbanizmu ona se prisvajaju kao klju─Źni sastojci (sub)lokalnih programa urbane obnove. Ti programi i javni diskurs koji ih okru┼żuje prekrajaju svrhu sudjelovanja nekada isklju─Źivanih ili stigmatiziranih skupina: jer oni su specifi─Źno i bri┼żljivo ustrojeni tako da poti─Źu aktivaciju i pove─çanje individualizirane odgovornosti, ali ne daju i politi─Źku snagu.

Drugi skup politika sadr┼żi mjere ┼ítednje i rezanja bud┼żeta, intenziviranje represivnih strategija, sve stro┼że zakone i sve grublju politiku te obespravljivanje i sna┼żniju kriminalizaciju ne┼żeljenih oblika pona┼íanja. To je ono sa ─Źime se ÔÇô unato─Ź retori─Źkim izjavama o novim programima integracije i kozmopolitskom otvaranju ÔÇô suo─Źavaju mnoge obojene zajednice, radnici u neformalnim zanimanjima i ┼żrtve mjera ┼ítednje (kao i urbani prosvjednici), i ┼íto definira njihov polo┼żaj i njihovu mobilizaciju.

Makroprocesi u temelju te strane neoliberaliziraju─çeg grada sastoje se u deregulaciji i fleksibilizaciji tr┼żi┼íta rada, redukciji socijalne skrbi i pro┼íirenju lo┼íe pla─çenih i neformalnih sektora koji zapo┼íljavaju sve ve─çe segmente (rasno obilje┼żenih) takozvanih ni┼żih klasa, sve ve─çi broj imigranata, sve ve─çe i raznolikije skupine radnika ─Źija je sudbina neizvjesna i ─Źesto nemaju potrebne isprave (usp. Wacquant 2009, ali i Mayer 2010; McNevin 2006). Njihova borba ÔÇô iako nije toliko o─Źita kao ona drugih urbanih pokreta (barem dok se ne razbukta u obliku nered├ó, kao ┼íto je bio slu─Źaj u Velikoj Britaniji i Francuskoj) ÔÇô protiv diskriminacije i obespravljivanja koje trpe pretvara gradove Prvoga svijeta u popri┼íta antikolonijalne i antirasisti─Źke borbe. No, ve─çina njihovih borbi nailazi ako ne na ignoriranje, a ono na daleko vi┼íe restrikcija i nadzora te agresivniju politiku od one koju podnose njihovi udobnije pozicionirani (potencijalni) saveznici na alternativnoj/anarhisti─Źkoj/(kontra-)kulturnoj sceni ili skupine sa specifi─Źnostima koja je mogu─çe plasirati na tr┼żi┼ítu. Tretiraju─çi te skupine prvenstveno represivnim strategijama, gradske politike pridonose produbljenju podjela i suprotnosti izme─Ĺu razli─Źitih skupina koje neoliberalni grad izrabljuje ili obespravljuje u sklopu svoga kriznog menad┼żmenta.

Primjenjuju─çi istovremeno obje vrste strategija, inkluzivnu i represivnu, odnosno

  • nude─çi koncesije i participaciju snala┼żljivim i kreativnim tipovima te onima koji su voljni uklju─Źiti se u poduzetni┼ítvo i preuzeti individualiziranu odgovornost s jedne strane, a
  • marginaliziraju─çi, stigmatiziraju─çi i ka┼żnjavaju─çi ostale,

lokalne vlasti pove─çavaju razlike i otu─Ĺenosti izme─Ĺu skupina koje posjeduju odre─Ĺeni status unutar neoliberalnog grada s jedne strane i onih koje su stigmatizirane i isklju─Źene s druge. ─îak i prije nego ┼íto bilo kakve diferenciraju─çe forme dr┼żavne represije proizvedu ili intenziviraju te razlike, izme─Ĺu relativno povla┼ítenih pokreta i skupina s jedne strane te ÔÇ×izop─çenikaÔÇť s druge postoji golema distanca u smislu kulturnog i svakodnevnog iskustva. No, razlike postoje i me─Ĺu razli─Źitim skupinama koje sa─Źinjavaju ove potonje, budu─çi da ÔÇ×tiÔÇť besku─çnici, neprijavljeni, ovisni o socijalnoj pomo─çi, radnici u neformalnom sektoru ili imigrantska omladina imaju veoma razli─Źita iskustva i suo─Źavaju se s itekako razli─Źitim izazovima.10

Ad 3: Kako te politike utje─Źu na dru┼ítvene pokrete

Nimalo ne ─Źudi da se u areni dru┼ítvenih pokreta odra┼żava neujedna─Źenost i konkurencija u neoliberalnom urbanizmu, pri ─Źemu se razli─Źita podru─Źja mobiliziraju jedna protiv drugih, oplja─Źkane ─Źetvrti protiv otmjenih, zadu┼żene regije protiv onih koje podupire financijski kapital, policijski nadzirane i terorizirane zajednice protiv onih koje su asimilirane i pacificirane ustupcima.

Iako mre┼że i savezi koji su danas aktivni ÔÇô ─Źesto pod motom ÔÇ×Prava na gradÔÇť ÔÇô postaju sve heterogenijima te okupljaju razli─Źitije skupine nego ┼íto je to bio slu─Źaj sa sli─Źnim koalicijama u ranijim valovima urbanih pokreta, oni rijetko uspijevaju premostiti podjele na koje sam ukazala.

Ve─çina aktivisti─Źkih mre┼ża danas se sastoji od neke kombinacije sljede─çih dru┼ítvenih grupacija:

  • radikalno autonomnih, anarhisti─Źkih i alternativnih skupina te razli─Źitih ljevi─Źarskih organizacija,

  • urbanih entiteta iz srednje klase koji nastoje obraniti kvalitetu ┼żivota na kakvu su navikli;

  • raznorodnih skupina kojima je zajedni─Źka ugro┼żena egzistencija, pripadale one neformalnom sektoru, kreativnim privrednim granama ili studentima,
  • ─Źesto i lokalnih skupina za za┼ítitu okoli┼ía koje se bore protiv problema vezanih uz energiju, klimu ili razvojne politike,

  • marginaliziranih, isklju─Źenih, potla─Źenih i obojenih, koji nisu izrazito prisutni u koalicijama kakve su se oblikovale u sjevernoeuropskim gradovima, ali su itekako prisutni u Ju┼żnoj Europi i Sjevernoj Americi.

Iako su svi oni pogo─Ĺeni suvremenim oblicima obespravljenosti i otu─Ĺenosti, zauzimaju veoma razli─Źite strate┼íke pozicije unutar neoliberalnog grada.

Stvarnost tih razli─Źitih iskustava stvara ─Źitav niz prepreka koje ometaju povezivanje njihovih zajedni─Źkih interesa u suprotstavljanju neoliberalnom urbanizmu. Budu─çi da su pokreti tipa ÔÇ×IndignadoÔÇť nastali u Ju┼żnoj Americi, a Occupy u Sjevernoj Americi, mogu─çnosti za suradnju ÔÇô u kampanjama protiv zapljena, u blokadama kojima se spre─Źavaju prisilna iseljenja, u kampanjama protiv policijskog legitimiranja, policijskog nasilja i sli─Źno ÔÇô pomogle su ubla┼żiti postoje─çe rezerve i nepovjerenje izme─Ĺu obojenih zajednica i drugih siroma┼ínih stanovnika grada s jedne strane te aktivista (Occupy/Indignado) s druge, izme─Ĺu onih koji su ÔÇ×izop─çeniciÔÇť neoliberalnog grada i onih koji jo┼í uvijek od njega imaju nekakve koristi.

Prije pokreta Occupy, urbani pokreti u zemljama Prvoga svijeta bili su u osnovi zarobljeni u proturje─Źnoj situaciji urbane politike kakvu sam opisala, i do odre─Ĺene mjere jo┼í uvijek su prisutni izazovi koji iz nje proistje─Źu. S jedne strane, ti se pokreti moraju boriti protiv politike kreativnog grada, gdje su ─Źak i radikalne i politizirane skupine sklone tome da se prodaju i prestanu se znatnije baviti isklju─Źeno┼í─çu ili potla─Źeno┼í─çu drugih, nepovoljnije pozicioniranih skupina. S druge strane, suo─Źavaju se s obnovljenim oblikom urbanizma ┼ítednje, gdje razne skupine poku┼íavaju predstavljati, zastupati, slu┼żiti i podupirati one koje je neoliberalni grad osiroma┼íio i obespravio, ali ih ─Źesto ne uspijevaju mobilizirati i politizirati.

Za razliku od SAD-a i Ju┼żne Europe, gdje je kriza gurnula pokrete Occupy i Indignado onamo gdje je najvi┼íe dolazilo do prisilnih iseljavanja i zapljena, u sredi┼ínjim europskim zemljama te je veze bilo te┼że uspostaviti. Kada su u SAD-u ra┼í─Źi┼í─çeni kampovi pokreta Occupy, aktivisti su se usredoto─Źili na obranu zaplijenjene imovine ÔÇ×obi─ŹnihÔÇť ljudi, ili (ponovno) stjecanje prava na nju, poma┼żu─çi ┼żrtvama uragana ili iskazuju─çi solidarnost prema radnicima u ┼ítrajku. Taj centrifugalni proces doveo bi urbane aktiviste, ─Źesto iz srednje klase, u dodir s marginaliziranim skupinama koje su prije toga bile na periferiji progresivnih dru┼ítvenih pokreta. U sredi┼ínjim europskim zemljama aktivisti su postali prili─Źno svjesni svojih problema s premo┼í─çivanjem distance izme─Ĺu klasi─Źnih RttC skupina i onih ÔÇ×marginaliziranihÔÇť. Tako su, na primjer, neke skupine unutar hambur┼íke RttC mre┼że poku┼íale organizirati stanare s niskim primanjima i imigrante u ─Źetvrtima sa socijalnim stanovanjem kao ┼íto su Wilhelmsburg i Altona koja su odnedavna dospjele pod pritisak gentrifikacije. Unato─Ź ra┼íirenom nezadovoljstvu zbog zanemarivanja i zapu┼ítenosti tih ─Źetvrti te frapantno neadekvatnih usluga koje nudi odgovorna tvrtka za socijalno stanovanje (na primjer, nedostatka grijanja na minus temperaturama), RttC skupine uspjele su privu─çi mali broj stanara na mjesne sastanke i uklju─Źiti samo nekolicinu lokalaca u svoje kampanje i akcije. Samokriti─Źno opisuju vlastitu nemo─ç da prona─Ĺu adekvatni jezik i neplanirani ishod da su se zatekli u ulozi ÔÇ×predstavnikaÔÇť stanara umjesto da izgrade zajedni─Źku borbu (Flo Hohenstatt/Max N.N. 2011), no jo┼í uvijek nisu prona┼íli izlaz iz te situacije.11

Zbog pote┼íko─ça s mobilizacijom stanovnika propalih ÔÇ×marginaliziranihÔÇť podru─Źja i prevladavanja distance izme─Ĺu tradicionalnih urbanih aktivista i onih koje je suvremeni neoliberalni urbanizam jo┼í ozbiljnije osiroma┼íio, pokret koji su potaknuli stanari-imigranti u nekada┼ínjoj ─Źetvrti socijalnih stanova u Berlinu (sli─Źno situaciji u Wilhelmsburgu) pozdravljen je s velikim i┼í─Źekivanjem. Projekt Kotti & Co. (imenovan po sredi┼ínjem trgu oko kojega su smje┼íteni kompleksi socijalnih stanova) predstavlja rijedak primjer gdje su naizgled marginalizirane skupine pokrenule repertoar akcija koji je bio u blizak urbanim i occupy pokretima. U prosvjedu protiv povi┼íenja najamnina u njihovim stambenim blokovima, imigranti s niskim primanjima i obitelji na socijalnoj pomo─çi podigli su u svibnju 2012.gecekondu usred Kreuzberga, po uzoru na neslu┼żbena naselja koja preko no─çi ni─Źu u turskim gradovima. Ubrzo su ih podr┼żali susjedi i aktivisti, koji su donosili hranu za no─çne smjene, kao i akademski radnici, koji su pomogli organizirati konferenciju kako bi se izvr┼íio pritisak na lokalnu vlast. Za razliku od mnogih drugih, ovaj su pokret pokrenuli stanovnici koji ondje ve─ç dugo ┼żive, a mnogi su od njih do┼íli u Berlin prije vi┼íe od 30 godina kao gastarbajteri, u vrijeme kada je Kreuzberg bio ugro┼żena i marginalizirana ─Źetvrt (pokraj Zida) i jedna od malobrojnih ─Źetvrti gdje su se mogli naseliti. Tijekom godina pridonijeli su tome da se nekada┼ínje ÔÇ×problemati─Źno podru─ŹjeÔÇť pretvori u atraktivnu ÔÇ×multikulturnuÔÇť ─Źetvrt. Zajedno sa skvoterskim pokretima o─Źuvali su stare zgrade osu─Ĺene na ru┼íenje i o┼żivjeli sumorne fordisti─Źke blokove socijalnog stanovanja. Pozdravili su prve studente i skvotere, svjedo─Źili priljevu umjetnika i gentrifikatora, a odnedavna su do─Źekali i mase turista i doseljenika iz ─Źitavoga svijeta koji odabiru Berlin kao svoj drugi dom ili putno odredi┼íte. Nisu se protivili tim raznim valovima prido┼ílica, iako je osobito ovaj posljednji podigao cijene. No, zahtijevaju rje┼íenja koja ih ne─çe natjerati da sami odu iz Kreuzberga. Socijalna slu┼żba pak zahtijeva od njih da prona─Ĺu jeftinije stanove na periferiji Berlina.12

Budu─çi da nisu voljni preseliti u predgra─Ĺe Marzahn (usp. Kil/Silver 2006), prosvjednici su formirali saveze koji obuhva─çaju velika podru─Źja gradske regije, grade─çi veze i organiziraju─çi zajedni─Źke akcije sa skupinama stanara, antigentrifikacijskih aktivista i drugih skvotera, me─Ĺu kojima su i umirovljenici koji su zauzeli zatvoreni mjesni dom u krajnjem sjevernom predgra─Ĺu Pankow, brane─çi ga mjesecima sve dok grad nije prona┼íao rje┼íenje koje im je omogu─çilo da ga zadr┼że. Aktivnosti pokreta Kotti & Co. tako─Ĺer su osna┼żile jednu novonastalu koaliciju koja ometa i ─Źesto blokira sve ve─çi broj prisilnih iseljavanja u Berlinu.13

┼Żeljela bih istaknuti jo┼í jedan noviji slu─Źaj mobilizacije, koji ÔÇô iako se tradicionalno ne smatra urbanim pokretom ÔÇô pokazuje kako se u sjevernoeuropskim zemljama mogu uspostaviti veze, ba┼í kao i u Sjevernoj Americi i Ju┼żnoj Europi, izme─Ĺu relativno privilegiranih i izop─çenih korisnika neoliberalnog grada. Radi se o prosvjedima koji su nedavno izazvali burnije reakcije javnosti od bilo kojih ranijih izbjegli─Źkih ili imigrantskih mobilizacija. Nakon samoubojstva Mohammada Rahseparsa po─Źetkom 2012. godine u smje┼ítaju za azilante u bavarskom W├╝rzburgu izbjeglice su mjesecima kampirali u sredi┼ítu grada zahtijevaju─çi slobodu kretanja te okon─Źanje deportacija, poni┼żavaju─çeg tretmana i zbrinjavanja u sumornim kampovima s kontejnerima. Prosvjedno kampiranje tada se pro┼íirilo cijelom Njema─Źkom, a u rujnu su izbjeglice poduzeli mar┼í od 600 kilometara od W├╝rzburga do Berlina, time direktno kr┼íe─çi ÔÇ×ResidenzpflichtÔÇť, aktualni zakon prema kojemu je izbjeglicama zabranjeno napustiti okrug u koji su smje┼íteni. Kada su stigli u Berlin, podigli su prosvjedni kamp na Oranienplatzu, gdje je boravilo osamdesetak izbjeglica iz Sudana, Makedonije, Irana, Afganistana i drugih zemalja, dok su drugi ┼żivjeli u obli┼żnjem skvotu, nekada┼ínjoj zgradi ┼íkole. Oko 6.000 osoba pridru┼żilo se njihovoj demonstraciji pred njema─Źkim parlamentom, podr┼żavaju─çi njihove zahtjeve. Na ÔÇ×Kongresu izbjegli─Źke borbeÔÇť u M├╝nchenu u o┼żujku, gdje se raspravljalo o formiranju neovisnih vije─ça izbjeglica, a zasebni ÔÇ×gra─Ĺanski plenumÔÇť izu─Źavao je na─Źine na koji se mogu podr┼żati prosvjedi ÔÇ×ne-gra─ĹanaÔÇť, sudionici su komunicirali putem Skypea s izbjegli─Źkim aktivistima u Be─Źu. Tim mobilizacijama izbjegli─Źki su aktivisti doveli na dnevni red kr┼íenje svojih socijalnih i politi─Źkih prava, i jo┼í va┼żnije, uspostavili su kao svoje pravo ÔÇô koje im se jo┼í uvijek slu┼żbeno osporava u ve─çini pokrajina ÔÇô da se slobodno kre─çu zemljom; dolazili su iz svakovrsnih okruga (ruralnih, biv┼íih gradskih i prigradskih) i okupljali se na javnim mjestima, u crkvama i praznim zgradama sredi┼ínjih gradova; i obrnuto, organizirali su ÔÇ×Autobusnu turneju izbjegli─Źke revolucijeÔÇť, koja je posje─çivala, zajedno s pristalicama, ÔÇ×prijemne kampoveÔÇť gdje se moraju registrirati izbjeglice koji tek u─Ĺu u zemlju, kako bi se pro┼íirile informacije o njihovim prosvjedima i zahtjevima.14 (Schwarzer 2013; Refuge Tent Action 2013)

Tra┼że─çi azil i bore─çi se za priznanje i prava u njema─Źkom dru┼ítvu, izbjeglice pru┼żaju njema─Źkim pokretima mogu─çnost da pove┼żu svoje ÔÇ×urbane/regionalneÔÇť pokrete sa svjetskom borbom za globalna zajedni─Źka dobra koju vode ÔÇ×seljaci, sitni zemljoposjednici, poljoprivrednici i lokalno stanovni┼ítvoÔÇŽ diljem ┼íarenog pejza┼ża pro┼íirene urbanizacije. I tu dinamika akumulacije razvla┼ítenjem i ogra─Ĺivanjem ima kreativno-destruktivan u─Źinak na svakodnevni ┼żivotÔÇŽ i na dru┼ítveno-okoli┼íne uvjeteÔÇť (Brenner 2013: 108).

Ad 4: Prevladavanje napetosti, premošćivanje podjela

Nadove┼żemo li se na koncepciju globalnog neoliberalnog projekta (Brenner/Peck/Theodore) prema kojoj je on tijekom prevladavanja krize nakon 2008. godine pokrenuo rekonstrukciju neoliberalnog re┼żima (koji postaje sve raznorodniji i podijeljen izme─Ĺu razli─Źitih geografskih upori┼íta), onda njegova destabilizacija zahtijeva pomak s fragmentiranih lokalnih eksperimenata (putem orkestriranih sustava) prema re┼żimu nove vladavine: produbljenoj socijalizaciji.15

Iz tog ÔÇô teorijski postavljenog ÔÇô razloga, ali i iz razloga pragmati─Źne izvedivosti, jer bez potpore i povezivanja pokreti ranjivih ─çe se preopteretiti, dok ─çe oni relativno povla┼ítenih izgubiti svoju mo─ç provociranja ÔÇô iz svih tih razloga dva navedena tipa borbe morat ─çe se povezati. Borbu onih koji su isklju─Źeni iz neoliberalnog grada, bez obzira na to nalaze li se na periferiji tog modela (u predgra─Ĺima i getima) ili neprimjetno opslu┼żuju povla┼ítene korisnike grada iz svojih neprimjetnih i nesigurnih prostora, trebat ─çe podr┼żati ┼żelimo li napredovati u destabilizaciji neoliberalnog re┼żima vladavine. U tu svrhu povla┼íteniji urbani pokreti trebaju svojim statusom pridonijeti borbama protiv isklju─Źivosti neoliberalnog urbanizma ÔÇô kao ┼íto se to po─Źelo doga─Ĺati u novim kolaboracijama izme─Ĺu aktivista pokreta Occupy i Indignado s jedne strane te organizacija u ─Źetvrtima i lokalnim zajednicama s druge; kao ┼íto se po─Źelo doga─Ĺati oko pokreta Kotti & Co. u Berlinu; i kao ┼íto se tek pomalo po─Źinje doga─Ĺati s izbjegli─Źkim borbama diljem Njema─Źke.

_______________________________________

 

*Prijevod izlaganja odr┼żanog na konferenciji ÔÇ×Rethinking Urban Social MovementsÔÇť u Gothenburgu, 22. svibnja 2013. Prevedeno i objavljeno uz dopu┼ítenje autorice.

1.Peck/Theodore/Brenner, ÔÇ×Neoliberal Urbanism: Models, Moments, MutationsÔÇť, The SAIS Review of International Affairs 29/1 (zima/prolje─çe 2009.).

2.Usp. studiju New York Timesa o ratovima za investicije: Louise Story, ÔÇ×As companies seek tax deals, governments pay high priceÔÇť, NYT (1. prosinca 2012.); Jamie Peck, ÔÇ×Me┼íetarenje javnim subvencijama i poduzetan pristup lovu na investicije nisu toliko ┼żeljena strategija, ve─ç vi┼íe fiskalna nu┼żnostÔÇť: ÔÇ×Austerity Urbanism: American Cities under extreme economyÔÇť, CITY 16/6 (prosinac 2012.), 626-655, ovdje: 649.

3.Stuart Hodkinson, ÔÇ×The new urban enclosuresÔÇť, CITY 16/5 (listopad 2012.), 500-518.

4.J. H├Ąfele i O. Sobzak, ÔÇ×Der Bahnhof als Laboratorium der SicherheitsgesellschaftÔÇť, Widerspr├╝che 86 (2002.), 71-86.

5.Na primjer, H├Ąfele/Sobzak (2002.) opisuju akciju na glavnom kolodvoru u Hamburgu, nazvanu ÔÇ×Security Now!ÔÇť, gdje su se aktivisti, obu─Źeni kao pripadnici privatne za┼ítitarske tvrtke i opremljeni kamerama, pojavili na obnovljenom kolodvoru dijele─çi letke u kojima se zahtijeva ─Źi┼í─ça i sigurnija sredi┼ínja ┼żeljezni─Źka stanica. Svoje zahtjeve poduprli su kontroliranjem karata te snimanjem i nametljivim pra─çenjem ljudi ÔÇ×iz sigurnosnih razlogaÔÇť.

6.Zamr┼íeni kauzalni odnos tih procesa ÔÇô restrukturiranja gradskih sredi┼íta i tr┼żi┼íta nekretnina u centru grada pod pritiskom gentrifikacije, a putem novih i ─Źesto ekskluzivnih nekretninskih projekata, uklanjanja javnih stanova, ukidanja za┼ítite stanara i ubrzanog isklju─Źivanja nepogodnih mjesta, sredina i dru┼ítvenih skupina ÔÇô prikriven je u novim diskursima o pove─çanju (ne)sigurnosti i individualizirane odgovornosti.

7.Slogan ÔÇ×pravo na gradÔÇť javio se na razne na─Źine ┼íirom svijeta, uklju─Źuju─çi znatne razlike u praksi i ciljevima – s jedne strane spektra tu su skupine i organizacije koje rade na postizanju sporazuma koji ─çe za┼ítititi specifi─Źna prava (u mno┼żini) kako bi se osiguralo sudjelovanje svih stanovnika u gradu (onakvom kakav jest); na drugom kraju spektra su radikalniji pokreti koji nastoje ostvariti pravo na (otvoreniji i istinski demokratski) grad putem dru┼ítvenog i politi─Źkog djelovanja. (Za tu procjenu vidi: Mayer 2012b).

8.ÔÇ×Pro┼ílotjedna verzija Oakland Art Murmura ÔÇô hipsterskog, pseudoartisti─Źkog obilaska kafi─ça i pubova na potezu du┼ż Telegraph Avenue koji se organizira svakog prvog petka u mjesecu ÔÇô ugu┼íila je nasilju sklone prosvjednike (pokreta Occupy) koji su vandalizirali i oplja─Źkali ured kampanje predsjednika Baracka ObameÔÇŽ mjese─Źni Art MurmursÔÇŽ postali su me─Ĺunarodno priznata reklama za OaklandÔÇť (Johnson 2012, str. C1).

9.Znanstvena ekspertiza koju je financirao grad Frankfurt (R├Âmhild & Vertovec, 2008?, str. 67) spominje ÔÇ×ÔÇŽ nedovoljno uklopljene ┼żivotne svjetove useljenika, koji ┼żive i rade u prekarnim uvjetima neosiguranog boravka u Frankfurtu. Uspostaviti produktivnu vezu izme─Ĺu nejednakih svjetova ekonomskog Global Cityja i svjetskog grada kulture klju─Źna je zada─ça politike kozmopolitskog umre┼żavanja i raznolikosti grada koji je usmjeren na budu─çnost.ÔÇť

10.U Njema─Źkoj ve─çina tih skupina rijetko sudjeluje u urbanim mobilizacijama, ─Źak i u proslavljenom slu─Źaju pokreta RttC (Right to the City) u Hamburgu. U SAD-u, naprotiv, organizacije vezane uz zajednice koje sa─Źinjavaju ne-bijelci, kao i drugi ugro┼żeni i radnici u neformalnom sektoru, ve─ç su dugo dio urbanih mobilizacija i ustvari ─Źine jezgru saveza Right to the City (kao i Domestic Workers United, Excluded Workers Congress i drugih). Namjernim odbacivanjem koncepta otvorenog prostora oni su tako─Ĺer zauzeli sredi┼ínju ulogu u procesu Social Foruma, koji je nastao iz antiglobalizacijskih pokreta, ─Źesto po cijenu udaljavanja od ljevi─Źarskih, anarhisti─Źkih i kontrakulturnih pokreta.

11.Usp. mre┼żnu stranicu skupine Arbeitskreis Umstrukturierung Wilhelmsburg: http://akuwilhelmsburg.blogsport.eu .

12.U gradu od 3,5 milijuna stanovnika ─Źetvrt koja se sastoji od 150 tisu─ça stanova (za oko pola milijuna ljudi), pogo─Ĺena ovim obratom prema privatizaciji, predstavlja znatan problem. Godine 2011. stanarine za 100 tisu─ça doma─çinstava koja su primala Hartz IV (njema─Źki program socijalne skrbi i potpore uz zamjenu za rad) popele su se iznad razine koju dopu┼íta socijalna slu┼żba; od 65 tisu─ça tih doma─çinstava zatra┼żeno je da snize tro┼íkove stanovanja. Za ve─çinu je to zna─Źilo podijeliti ┼żivotni prostor s jo┼í nekim ili pak preseliti na rubove grada, budu─çi da u sredi┼ínjim ─Źetvrtima gotovo vi┼íe i ne postoje stanovi s umjerenom najamninom. Od 2002. do 2010. godine broj prisilnih iseljenja popeo se za 65%, samo u 2010. godini za jo┼í 11%, odnosno 5603 iseljenja, dok danas iznosi 22 dnevno (M├╝ller 2013: 13).

13.Ta koalicija tako─Ĺer uvi─Ĺa da ─çe, ┼żeli li u─Źinkovito sprije─Źiti daljnja iseljenja, morati ÔÇ×pro┼íiriti svoje aktivnosti izvan politi─Źki i dru┼ítveno prili─Źno homogenog saveza i izvan KreuzbergaÔÇť (M├╝ller 2013: 13).

15.Gdje ÔÇ×dru┼ítvene snage i politi─Źki savezi usmjereni na alternativne programe koji ograni─Źavaju tr┼żi┼íte infiltriraju naslije─Ĺene institucionalne okvire neoliberalizacije na svim prostornim razinamaÔÇť. Brenner/Peck/Theodore, ÔÇ×After Neoliberalization?ÔÇť 2010., str. 13-14 u prvoj verziji rukopisa.

_____________________________________________

Prijevod s engleskog: Marina Miladinov

Prevedeno uz podršku Heinrich Boell Stiftung

Povratak natrag