Inicijativa Pravo na grad, sastavljena od aktera s nezavisne kulturne scene i mladih, prije tri dana pokrenula je akciju preljepljivanja plakata s likom gradonačelnika. Taj je čin građanskog neposluha isprovociran činjenicom da je gradski javni prostor iskorišten za političku promociju gradonačelnika Bandića – i to upravo na području na kojem ništa nije učinjeno – kroz oglašavanje kulturne manifestacije koja prezentira mlade umjetnike.
Nositelji inicijative Pravo na grad započeli su u proljeće prošle godine proces koji je rezultirao Deklaracijom “Nezavisna kultura i mladi u razvoju grada Zagreba”. Deklaraciju je uoči lokalnih izbora potpisao i sadašnji gradonačelnik čime se obvezao da će provoditi mjere koje se odnose na implementaciju Gradskog programa djelovanja za mlade, osiguravanje infrastrukturnih uvjeta te proceduralne i druge pomake u funkcioniranju gradske uprave prema nezavisnoj kulturi i mladima. Ti se pomaci međutim do sada nisu dogodili.
Gradska uprava je već na samom početku krenula s opstrukcijom vlastite politike: osiguravajući nakon dugotrajnog zagovaranja tek višestruko manja sredstava od potrebnih za njenu provedbu, odugovlačeći šest mjeseci ustrojavanje “reformiranog” Gradskog ureda za kulturu, obrazovanje i šport te blokirajući svaki oblik službene komunikacije s brojnim inicijativama mladih i nezavisne kulture. Uz to, nije započeta provedba niti jedne od mjera Gradskog programa djelovanja za mlade, pa čak ni ona vezana uz formiranje nadležnog odsjeka.
Pokazuje se da gradska uprava nije sposobna za bilo kakvo strukturno djelovanje na provedbi procesa javnih politika, već je vođena interventnim reagiranjem da bi se gasila žarišta ili infrastrukturnim poduhvatima koji prvenstveno doprinose političkoj samopromociji. Kao što je pokazalo naše iskustvo na područjima kulture i mladih, jedina mogućnost da se nešto realizira jest da se izbori za pozornost i podršku najviših nositelja političke moći u gradu, prije svega gradonačelnika.
Time su svi koji žele sudjelovati u razvoju grada prisiljeni baviti se prvenstveno gradonačelnikom, a ne svojom djelatnošću, pri čemu najučinkovitije sredstvo javnog djelovanja postaju osobna poznanstva i povezanosti. Nedavna reforma gradske uprave imala je za posljedicu još veću koncentraciju izvršne moći u rukama nekolicine, lišavanje gradske administracije operativne snage i poticanje razvoja klijentelizma. Takva politika u krajnosti pogoduje uspjehu privatnih i komercijalnih interesa nad javnim procesima, vodeći tako prema degradaciji socijalne kohezije i devastaciji javnih dobara u gradu.
Zaključujemo da model reforme gradske uprave usmjeren na objedinjavanje odjela i centraliziranje ovlasti u sektoru mladih i kulture nije rezultirao nikakvim pozitivnim pomacima, već je, naprotiv unazadio navedene politike i proizveo nedjelotvornu, ignorantnu i nekompetentnu administraciju. Stoga najprije zahtijevamo vraćanje zasebnog Ureda za kulturu i osnivanje Ureda za mlade.
Ova kampanja inicijative Pravo na grad nastavit će se dok ne dođe do ozbiljne i vidljive promjene u načinu na koji gradska vlast pristupa provođenju vlastitih javnih politika.