U okviru Horizon projekta GreenPaths: European Knowledge Hub On Just Transition Pathways organizacija Pravo na grad u suradnji s organizacijama civilnog društva i akademskim institucijama iz cijele Europe istražuje u kojoj mjeri politike i financijski mehanizmi koji proizlaze iz Europskog zelenog plana osiguravaju socijalno pravedan prelazak na zeleno gospodarstvo koji neće nikoga zapostaviti. Preliminarne rezultate istraživanja predstavila je Antonija Komazlić ispred Prava na grad kao uvod u okrugli stol naslovljen “Energetsko siromaštvo i pravedna tranzicija” koji se održao u ponedjeljak 26. svibnja 2025. u Novinarskom domu u Zagrebu.
Na okruglom stolu koji je moderirala Miljenka Kuhar, izvršna direktorica Društva za oblikovanje održivog razvoja (DOOR), raspravljalo se o okvirima financijskih mehanizama namijenjenih suzbijanju energetskog siromaštva, pitanju praćenja podataka na kojima se temelje mjere koje adresiraju energetsko siromaštvo, kao i o pitanjima praćenja njihove provedbe. Bila je riječ i o prepoznavanju ranjivih skupina u energetskoj tranziciji, kao i o perspektivama osiguravanja pravedne energetske tranzicije – odnosno osiguravanja njene dostupnosti i priuštivosti svima, uključujući i ranjive skupine. Poseban je naglasak bio na aktualnom Javnom pozivu za iskaz interesa Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost usmjerenom na energetski siromašna kućanstva, na Socijalnom fondu za klimatsku politiku kao prvom financijskom mehanizmu koji povezuje energetsku tranziciju sa socijalnim mjerama te na mjerama za suzbijanje energetskog siromaštva u gradu Zagrebu.
Marija Džaja, predstavnica Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, istaknula je da je u posljednjim izmjenama i dopunama Zakona o energetskoj učinkovitosti uvedena definicija energetskog siromaštva, temeljena na EU direktivi ali prilagođena nacionalnim specifičnostima i socijalnim politikama.
U dosadašnjim je pozivima za energetsku obnovu Fond koristio samo jedan socijalni kriterij – status korisnika zajamčene minimalne naknade – no kroz Poziv za iskaz interesa za energetsku obnovu obiteljskih kuća (otvoren do 31. svibnja 2025.), nastoji se šire mapirati potrebe građana u riziku od energetskog siromaštva i prema tome prilagoditi budući javni poziv za financiranje. Do sada je zaprimljeno oko 1000 prijava, a broj i dalje raste. Analiza tih podataka poslužit će za oblikovanje proširenih kriterija prihvatljivosti. U sklopu poziva jedan od zahtjeva bio je dokaz legalnosti objekta, što je izazvalo zabrinutost jer dio građana u riziku od energetskog siromaštva živi u nekretninama koje nisu legalizirane. Ipak, budući da se sredstva dodjeljuju iz javnih izvora, legalnost je zakonski uvjet te se građanima preporučuje da se za rješavanje dokumentacije obrate nadležnim tijelima. Poziv je distribuiran kroz tijela jedinica lokalne samouprave, područne urede Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Caritas i druge partnere koji su u neposrednom kontaktu s korisnicima, kako bi informacija stigla do onih kojima je najpotrebnija.
Džaja je također naglasila da je Hrvatska, u okviru Nacionalnog energetskog i klimatskog plana (NECP), obavezna izvještavati o smanjenju broja građana pogođenih energetskim siromaštvom. Prema podacima DZS-a i Ministarstva, trenutno je 4,6 % građana koji si ne mogu priuštiti adekvatno grijanje zimi. Fond vodi evidenciju o obnovljenim obiteljskim kućama prema kriterijima energetskog siromaštva, dok Ministarstvo graditeljstva prati obnovu zgrada na potpomognutim područjima. Nakon svake energetske obnove podaci o uštedama i mjerama trebali bi se unositi u SMIV sustav, sa ciljem osiguravanja transparentnost i praćenja učinaka javnog financiranja.
Diana Horvat, načelnica Sektora za energetsku učinkovitost u zgradarstvu pri Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, istaknula je da države članice EU do 30. lipnja 2025. moraju dostaviti Europskoj komisiji Socijalne planove za klimatsku politiku. S obzirom na to da je energetsko siromaštvo relativno nova tema, prvi nacrt hrvatskog Socijalnog plana već je predan i iščekuju se komentari Komisije. Ministarstvo je u okviru tog plana predložilo mjere za suzbijanje energetskog siromaštva u višestambenim zgradama na potpomognutim područjima, ali i proširenje mjera na ranjiva kućanstva diljem Hrvatske, kao nastavak programa iz 2021. godine. U kontekstu višestambenih zgrada, otvoreno je pitanje kako identificirati ranjiva kućanstva te na koji način omogućiti 100% financiranje energetske obnove za tu skupinu.
Horvat je podsjetila kako je prethodni Poziv za energetsku obnovu obiteljskih kuća prihvaćao isključivo status korisnika zajamčene minimalne naknade (ZMN) kao kriterij za dokazivanje energetskog siromaštva, što se pokazalo preuskim i rezultiralo slabim odazivom. Stoga je Ministarstvo, u suradnji s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost te Ministarstvom rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike počelo razmatrati dodatne dokazive kriterije za proširenje kruga prihvatljivih korisnika. U tijeku je analiza kojom bi se utvrdile nove skupine ranjivih kućanstava, uz podršku i doprinos jedinica lokalne samouprave. Cilj je da novi Poziv za iskaz interesa omogući uključivanje šireg kruga korisnika, ne ograničavajući se isključivo na korisnike ZMN-a.
Također, Horvat je istaknula obvezu iz članka 3. izmijenjene Direktive o energetskim svojstvima zgrada (EPBD), prema kojoj države članice moraju izraditi nacionalne planove obnove zgrada do kraja 2025. godine, sa ciljem dekarbonizacije i postizanja nultih emisija u postojećem fondu zgrada do 2050. Ministarstvo graditeljstva je zaduženo za prijenos EPBD direktive u nacionalno zakonodavstvo te izradu nacionalnog plana obnove. Postojeća dugoročna strategija obnove zgrada do 2050. dobra je osnova za taj plan. U tijeku je prikupljanje i analiza novih podataka (posebno za razdoblje nakon siječnja 2020.), kao i izrada novog Zakona o energetskoj učinkovitosti u zgradarstvu, koji će se donositi u paketu s novim Zakonom o gradnji i Zakonom o prostornom uređenju čije je donošenje planirano do kraja godine.
Marija Penava Šimac iz Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike spomenula je kako Zakon o socijalnoj skrbi od 2015. godine propisuje uvjete za ostvarivanje naknade za ugroženog kupca energenata, sa ciljem smanjenja troškova energije za najranjivije skupine građana. Ova mjera temelji se na EU direktivama koje uređuju tržište električne energije i plina. Uz zakon su donesene i dvije uredbe koje definiraju kriterije i ciljane korisnike – no definicije su se s vremenom mijenjale.
Isprva su pravo na naknadu imali korisnici zajamčene minimalne naknade i osobne invalidnine, kasnije su obuhvaćeni i korisnici inkluzivnog dodatka, a od 2020. i starije osobe, nezaposleni hrvatski branitelji te civilne žrtve Domovinskog rata. Time je znatno proširen krug korisnika, koji je 2015. godine kada je naknada prvi put uvedena iznosio 15.000. Preustrojem sustava socijalne skrbi nadležnost za utvrđivanje statusa ugroženog kupca prešla je s centara za socijalnu skrb na područne urede Hrvatskog zavoda za socijalni rad, koji sada odlučuju o pravu na ovu naknadu i njezinu visinu.
Mjera je dio šire strategije smanjenja socijalne isključenosti i oslanja se na postojeće mehanizme unutar sustava socijalne skrbi. Međutim, Penava Šimac ističe kako je važno prepoznati da energetsko siromaštvo nadilazi granice tog sustava. Potporu bi trebale moći ostvariti i radno sposobne osobe s niskim primanjima koje nisu korisnici socijalne skrbi, ali značajan dio svojih prihoda troše na energente, često zbog nemogućnosti ulaganja u obnovu vlastitih nekretnina – koje mnogi i ne posjeduju. Stoga se zalaže za proširenje kriterija na temelju dohodovne razine i stvarnih potreba, primjerice uključivanjem primatelja dječjeg doplatka. Također, napominje da je ukidanjem imovinskog i dohodovnog cenzusa kod nekih naknada poput one za osobe s invaliditetom, upitna pravednost uključivanja te skupine bez dodatne procjene financijskog stanja. Trenutno je oko 101.000 korisnika obuhvaćeno mjerom, za koju je 2024. godine izdvojeno 52 milijuna eura.
Ana Pavičić – Kaselj – pročelnica Gradskog ureda za gospodarstvo, ekološku održivost i strategijsko planiranje Grada Zagreba – naglasila je kako je Zagreb jedan od rijetkih gradova koji ima jasno definiranu gradsku strategiju za borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti za razdoblje 2021.-2025. te Program suzbijanja energetskog siromaštva do 2030. godine, usvojen 2023. godine. Grad ima poseban tim posvećen ovom području, kao i novootvoreni Zagrebački energetski centar (ZEC) koji građanima pruža informacije i pomoć u poboljšanju stambenih uvjeta. U suradnji s Fondom i partnerima poput DOOR-a, Zelene energetske zadruge (ZEZ) i Regionalne energetske agencije SZ Hrvatske (REGEA), Grad provodi i diseminaciju poziva za iskaz interesa za energetsku obnovu.
Grad trenutno provodi analizu i integraciju niza baza podataka, od izvora energije do usluga dimnjačara, kako bi se precizno identificirala kućanstva koja se griju na kruta goriva. Uz to, održavaju se informativne radionice za građane u riziku od energetskog siromaštva, a Grad prati i utjecaj inflacije te porasta troškova energenata, što potiče povratak na jeftinija, ali onečišćujuća goriva. Posebna je pozornost usmjerena i na višestambene zgrade s ložištima na kruta goriva, zbog čega su potrebne cjelovite mjere koje omogućuju energetsku obnovu i prelazak na održivije izvore energije. Grad je početkom godine donio i Program ublažavanja i prilagodbe klimatskim promjenama za razdoblje 2025.-2028., za što su osigurana sredstva. Za energetsku obnovu 120 zgrada u vlasništvu Grada predviđeno je 400 milijuna eura, a Grad također radi na inicijativama izmjena zakona i pravilnika kako bi se građanima omogućilo sufinanciranje.
Što se tiče suradnje s nacionalnim vlastima, ona bi mogla biti bolja – osvrnula se Kaselj. Iako Grad Zagreb čini četvrtinu stanovništva Hrvatske, nije proporcionalno zastupljen u planiranju i provedbi programa. Apelirala je na Ministarstvo da produlji rokove za podnošenje zahtjeva kako bi se omogućilo veće sudjelovanje građana. Također, Kaselj smatra da mjere trebaju biti dostupne građanima svih gradova, a ne samo potpomognutih područja, te da se ne bi trebale ograničavati samo na državnu i gradsku imovinu.
Okupljene panelistice zaključno su se složile da je provedba programa moguća jedino kroz koordiniranu međusektorsku i međuresornu suradnju, što predstavlja zajednički cilj svih uključenih. Ključno je uspostaviti suradnju između nadležnih institucija, organizacija civilnog društva i jedinica lokalne samouprave kako bi se doprijelo do najranjivijih skupina. Potrebno je jasno identificirati i proširiti ciljne skupine te potom primijeniti odgovarajuće mjere koje odgovaraju njihovim specifičnim potrebama. Za takvu je suradnju presudna vertikalna i horizontalna sinergija programa i politika, s posebnim naglaskom na institucionalno uključivanje svih dionika u osmišljavanje i provedbu intervencija.