Stanovanje bez socijalne funkcije

Nedavno zamrzavanje te─Źaja ┼ívicarskog franka, potom pojava ┼Żivog zida kao politi─Źkog aktera koji je sjeo na temu delo┼żacija, kao i ne┼íto ozbiljniji potezi u prvim godinama djelovanja udruge Franak (kolektivna tu┼żba protiv banaka) kona─Źno su u prvi plan politi─Źkog diskursa dovele predugo zanemarivano stambeno pitanje. Me─Ĺutim, djelovanje navedenih aktera uglavnom je ograni─Źilo raspravu na te┼íke posljedice zadu┼żivanja u stambenim kreditima, dok su temeljna pitanja stambene problematike izostala iz javnog diskursa.

Pribrojimo li naime crnim brojkama nastradalih od kredita u ┼ívicarcima, od kojih su neki ┼żrtve i ovrha i delo┼żacija (koje su ina─Źe u konstantnom porastu od 2006. godine) i brojku od 320 tisu─ça blokiranih zaklju─Źit ─çemo da su nedavne mjere smrzavanja jo┼í uvijek visokog te─Źaja franka kao i otpust dugova za 1,5% stanovni┼ítva, zajedno s mlakim politi─Źkim diskursom, povremene mjere koje se bave tek krajnjim posljedicama krize. Dodajmo tome jo┼í i da se ovih 1,5% gra─Ĺana usprkos otpu┼ítenim dugovima ne mo┼że nadati da ─çe ih nakon razrje┼íenja duga do─Źekati socijalna davanja koja ─çe rije┼íiti probleme nastanka duga budu─çi da je prema podacima Ministarstva socijalne skrbi izdavanje za stambene tro┼íkove u posljednje ─Źetiri godine srezano ─Źak za tre─çinu. Iako nikako ne treba zanemariti rastere─çenje koje su nove mjere proizvele, ovi sitni i povremeni socijalni ustupci indikator su snage i volje dr┼żave da utje─Źe na politike koje proizvode neizdr┼żivi dug, poglavito politike stanovanja, pa samim tim i stambenog i ukupnog tro┼íka ku─çanstava.

To─Źnije, u posljednjih dvadeset i ne┼íto godina zadu┼żivanje je postalo jedina sigurnosna mre┼ża za veliku ve─çinu stanovni┼ítva, a tome je ponajvi┼íe kumovalo povla─Źenje dr┼żave iz svih oblika regulirane stambene politike, kao i konstantno smanjivanje opsega i dostupnosti socijalnih davanja. Prema podacima UNDP-a, Hrvatska broji, bok uz bok s ostalim zemljama isto─Źne Europe, nevjerojatno visok postotak privatnog vlasni┼ítva nad stambenim prostorom (80%). Privatizacija dru┼ítvenih stanova (odnosno dr┼żavnih stanova u zemljama isto─Źnog bloka) u prvoj polovici devedesetih rezultirala je ovako visokim brojkama usitnjenog privatnog vlasni┼ítva, od ─Źega je ─Źak 71% ─Źisto vlasni┼ítvo bez hipoteke.

Ispra┼żnjen prostor u politici za┼íti─çenih najmova

Pritom, tvorci ideje transformiranja stambenog prava u privatno vlasni┼ítvo nisu na┼íli shodnim da rasformiranjem jednog sustava regulative formiraju drugi koji bi funkcionirao kao osnova za┼ítite od udara tr┼żi┼íta. Na taj na─Źin nakon 1991. nestaju sve relevantne institucije stambenih prava, a stambeni prostor u┼żiva za┼ítitu samo kroz princip neprikosnovenosti privatnog vlasni┼ítva. Za┼íti─çeni najam, kao jedino preostalo stambeno pravo prelazi u domenu socijalne skrbi. Javni se stanovi tako preko centara za socijalnu skrb daju u najam po simboli─Źkim cijenama od oko dvije i pol kune po kvadratnom metru, a ovo pravo mo┼że ostvariti samo mali broj doista najugro┼żenijih. Uz jo┼í pokoju mjeru za za┼íti─çene najmoprimce, na ovaj je na─Źin u Hrvatskoj stambeno zbrinuto tek 2% ku─çanstava dok, za usporedbu, u javnim stanovima zemalja EU15 ┼żivi njih 15%.

U me─Ĺuvremenu, od 1991. u Hrvatskoj je izgra─Ĺeno oko 300 hiljada novih stanova, a ukoliko se iz ovog zbroja izuzmu posebne mjere dodjele stanova braniteljima ili sitne brojke POS-ovog programa, volumen izgradnje nije pra─çen nikakvim regulativama stambenog tr┼żi┼íta. ┼átovi┼íe, od izmjena Zakona o stambenim odnosima i Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stambeno pravo s po─Źetka devedesetih, tj. pravnih regulativa koje su imale za cilj tek rasformirati instituciju dru┼ítvenih stanova, Hrvatska nije uvela nikakva pravila u ovaj sektor sve do kraja devedesetih kada donosi zakone o stambenom financiranju i stambenim ┼ítedionicama. Uglavnom propagirani kao mjere za rje┼íavanje stambenog pitanja mladih obitelji, ovi zakoni, pored toga ┼íto miri┼íu na pronatalitetne politike Ankice Tu─Ĺman, koji stambenu politiku tretiraju kao zalog nacionalne prokreacije, poklapaju se s vremenom privatizacije doma─çih banaka i ÔÇô iako se doimaju bezazleno i korisno kao sitni ustupci gra─Ĺanima ÔÇô zapravo su garantirali dodatni poticaj rastu potra┼żnje stambenih kredita u komercijalnim bankama te udarili temelj stambene politike koju smo naslijedili u dvijetisu─çitima.

Logika privatnog vlasništva kao garancija stambene sigurnosti

Stambene politike u nas mo┼żemo ┼íematizirati na svega nekoliko dijelova ÔÇô stvaranje velike koli─Źine sitnog privatnog vlasni┼ítva privatizacijom dru┼ítvenog stambenog fonda, potom dugogodi┼ínji izostanak bilo kakve politike osim eventualnog zbrinjavanja i skrbi u zanemarivim postocima, zatim od kraja devedesetih do danas stimuliranja putem kreditnog zadu┼żivanja za sve one koji nisu sudjelovali u raspodjeli vlasni┼ítva iz 1991. i pogodovanje gra─Ĺevinskom sektoru kroz favoriziranje pomo─çi pri kreditiranju novoizgra─Ĺenih stanova. Pritom, izostanak dr┼żavne regulacije najma na tr┼żi┼ítu i op─çenito nesigurni uvjeti pod kojim se unajmljuju stanovi stvorili su atmosferu u kojoj je kupnja stana bila jedina naizgled stabilna opcija za rje┼íavanje stambenog pitanja.

Nali─Źje neure─Ĺenih stambenih odnosa mo┼że se razumjeti i kao sna┼żno propagiranje privatnog vlasni┼ítva kao jedine zagarantirane stambene sigurnosti, a iako je stanogradnju gotovo u potpunosti prepustila tr┼żi┼ítu, dr┼żava ne samo da nije za┼ítitila slabije (gra─Ĺane u odnosu na banke) niti se povukla s tr┼żi┼íta i prepustila propagiranu samoregulaciju, ve─ç je i aktivno poticala gra─Ĺevinsku industriju i bankovni sektor tako ┼íto je stimulirala potra┼żnju stambenih kredita za novoizgra─Ĺene stanove, osloba─Ĺaju─çi javna sredstva u korist komercijalnih banaka. Prema podacima iz posljednjeg popisa stanovni┼ítva u Hrvatskoj se nalazi oko milijun i pol ku─çanstava i skoro dva milijuna stanova za stalno stanovanje. Mo┼żemo zaklju─Źiti da je dobar dio ove diskrepancije rezultat stimuliranja gra─Ĺevinske industrije koja je izgradila mnogo ve─çi broj stanova od onoga ┼íto je na kraju bilo mogu─çe pokriti potra┼żnjom, a za razliku od strukture vlasni┼ítva naslije─Ĺene u devedesetima, ovog se puta radi o okrupnjenom vlasni┼ítvu dominantnih aktera na tr┼żi┼ítu nekretnina.

Po uzoru na zapad

Putem su ukinute mogu─çnosti alternativnih modela vlasni┼ítva i stanogradnje rezanjem poreznih olak┼íica pri zadru┼żnom kreditiranju, a uz to je i veliki dio sredstava dobivenih od prodaje dru┼ítvenih stanova namijenjenih javnoj stanogradnji nestao po putu. Profit od stanogradnje u eksponencijalnom je porastu od 1991. na ovamo, a cijena stambenih kvadrata u dvadesetipet godina porasla je do 300%.

Stanovanje je tako izgubilo svako upori┼íte svoje socijalne funkcije, a stambeno pitanje potpuno je depolitizirano i gurnuto u domenu ─Źiste ekonomske ra─Źunice. Hrvatska dodu┼íe nikako nije izuzetak, ovakva stimuliranja ekonomije kroz zadu┼żivanje gra─Ĺana putem stambenih kredita svojstveni su svim dr┼żavama europske periferije, svaka sa ne┼íto druga─Źijim ulaznim podacima, ali veoma sli─Źnim politikama od devedesetih naovamo. Tako je tzv. ┼ípanjolsko ─Źudo (prosperitet ┼ípanjolske ekonomije) upravo konstruirano na mitu nepogre┼íivosti tr┼żi┼íta nekretnina u kojem dr┼żava igra ulogu pomaga─Źa u dugoro─Źnom zadu┼żivanju gra─Ĺana, a pucanje ovog nekretninskog balona dovelo je do nezapam─çene socijalne krize koja dnevno broji preko dvjesto delo┼żiranih obitelji diljem ┼ápanjolske.

Nakon ┼íto smo pregrmili devedesete na red su do┼íle socijalne mjere koje su, po uzoru na zapadnoevropske zemlje trebale ubla┼żiti udarac tr┼żi┼íta u polju stanovanja. No, u tim godinama ve─ç je poodmaklo rasformiranje i privatiziranje ovakvih institucija u Europi pa je na┼í odgovor do┼íao u obliku kljastog Zakona o dru┼ítveno poticanoj stanogradnji ─Źije su premise do neke mjere kopirane iz europskih legislativa, ali bez socijalnih partnera koji bi kontrolirali ambicije i u─Źinke ovog zakona. Zakon ÔÇťure─Ĺuje sustavno organiziranu stanogradnju poticanu javnim sredstvimaÔÇŁ i do sada je do┼żivio sedam izmjena.

Pomaci

Program POS-a u 13 je godina izgradio 6.319 stambenih jedinica (od nekih 200 tisu─ça ukupno izgra─Ĺenih u istom periodu), na ┼íto je iz prora─Źuna utro┼íeno oko dvjesto milijuna kuna (dr┼żava financira tek ─Źetvrtinu tro┼íka izgradnje). Posljednja izmjena zakona koja se upravo donosi po hitnom postupku kona─Źno otvara mogu─çnost dugoro─Źnog najma za one kategorije stanovni┼ítva koje nisu u sustavu socijalne skrbi. Pritom u tekstu obrazlo┼żenja zakona po prvi put u na┼íoj legislativi uvodi se formulacija u kojoj se visina najma ve┼że uz dohodak najmoprimca. Dodu┼íe, u maniri propalih dobrih namjera, zakon u svom tekstu ne specifira kriterije za visinu najma, a prema informacijama iz Ministarstva graditeljstva ova cijena ─çe se odre─Ĺivati pravilnikom koji ─çe izraditi dr┼żavna Agencija za pravni promet i posredovanje nekretnina i opet ─çe najvjerojatnije biti isklju─Źivo vezana uz cijenu izgradnje, a pravo na najam ─çe se vezati uz visinu dohotka. Iako je ovo zaista zna─Źajan napredak, pa makar se i radilo tek o rje─Źniku jednog zakona. No da bi model najma javnih stanova zaista za┼żivio i imao utjecaj na kvalitetu ┼żivota te stvarnu i sigurnu alternativu rje┼íavanja stambenog pitanja ne bi bilo lo┼íe da su zakonodavci razmotrili da to─Źno propi┼íu visinu najma i zaista je ve┼żu uz trenutni dohodak najmoprimca (primjerice 25% dohotka).

Naravno, da bi se zaista utjecalo na trend zadu┼żivanja i ozbiljno uzdrmalo temelje uspostavljenih odnosa na tr┼żi┼ítu nekretnina, potrebno bi bilo ulo┼żiti do stotinu puta vi┼íe sredstava od onoga ┼íto je dosad odvojeno za ovaj program, no zasigurno i dozvoliti uvo─Ĺenje druga─Źijih modela i aktera u prostor kojim isklju─Źivo vladaju tr┼żi┼íni odnosi dok dr┼żava ple┼íe na rubovima stambenog pitanja. Iako je do stvarnog pomaka dalek put bitno je napomenuti da ─çe se promjena stvarati (kao ┼íto je to slu─Źaj s europskim centrom) u napetom polju pritisaka u kojem ─çe budu─ça aktivisti─Źka nastojanja morati iza─çi iz apoliti─Źne sfere i po uzoru na ve─ç uspostavljene mre┼że diljem Europe, pogotovo EU periferije, vr┼íiti pritisak na uspostavljanje ponovne socijalne funkcije stanovanja i politiziranje ovog pitanja daleko od tehniciranja oko kompliciranih bankovnih ra─Źunica i u prostor stvarnog solidarnog pokreta. No, ta tema zaslu┼żuje vi┼íe od ovog teksta.

________________________________________________________________

Napisala: Iva Mar─Źeti─ç

Istra┼żiva─Źki rad na temu stambenih politika u RH je proveden uz podr┼íku Heinrich Boell Stiftung

Povratak natrag